|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr OYO.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv
|
uoci
05.04.2010. ponedjeljak
pjesma je za tebe veso ionako si vjerujem jedini čovjek koji otvori tu i tamo ovaj blog
put u nepostojanje, nije ni to loše
znaš li da sam ovu pjesmu pisao od devetog mjeseca 2008. i velikog požara, dakle nekih godinu i pol dana
ima tu svega prepoznat ćeš ti nijanse stari asu
a i ćuti se malo nesigurnosti - previše šminkanja - ekspresivnih pridjeva i toga
slijedeću napišem brzo možda - ciklus grada me spopao
.....
grad se širio poput požara
kroz zarasle puteljke i zapuštene maslinike
buknula je stihija betona i čelika, nezaustavljiva
poput karcinoma na plućima
spaljena zemlja pustih kvadrata i mrtvih kreveta
a u središtu cementnog zgarišta ostali smo mi
živi.
zazidani
......
|
odbijam živjeti najbolje što mogu
08.07.2009. srijeda
ruke u zraku, plastične čaše
plastični baloni ispunjeni helijem
gumeni bomboni, miris kokica
pop zvijezda na bini
glavnog gradskog trga,
službeni početak Ljeta
zaobilazim masu u širokom luku, odbijam
živjeti najbolje što mogu
|
sutra je na prognozi bura
20.06.2009. subota
pa šta?
u zimskoj koreji
grad je nenadano počeo tonuti u kišu
ljetnji pljusak nije imao milosti prema godišnjim odmorima
českih kmetova
omotani ručnicima kao da su pojasevi za spašavanje
bježali su
ja sam polumokar rivom
gurao bicikl, na trenutak
grad je bio ponovno moj,
zimski
|
casperov strah od ogledala
14.05.2009. četvrtak
tamo gdje je snaga nekad bila
u trenu kad zastane noćni poj ptica
jutro se grohotom nasmije
i zaurla reflektor preko praznina
u inače praznoj sobi
ne vjerujem u duhove
prisustva formirana
odsustvima
ali tu sam,
a više me nema.
|
glava od šećera
09.04.2009. četvrtak
danas je ruka s neba spustila još jednu figuricu u našu malu kutiju. jednog dana ću joj se zasigurno diviti. ipak je 'nevidljiva ruka' okrenula leđa kipa sv. petra (a time i lokaciju raja ) na neko drugo mjesto jer makarska to zasigurno više nije..
kao sto ni ja nisam pjesnik ali sam peripatetik
nastalo putem dolje
u grad naravno
glava od šećera
pogledaj, isus nije spasio
rio od favela
gore na brdu nemoćno širi ruke.
tako ni ti, Petre
nećeš spasiti Makarsku od dugiša
betonskog labirinta, u kojem miševi
sami pregrađuju hodnike
kako bi imali gdje spavati
i nitko više ne zna puta van
iz tog zatvora, kojemu ti
izgleda držiš ključeve
gore na poluotoku
na stijeni, mrtva stijena.
--------------
akcente na dugišu namjerno ne pišem, (stoga i malo slovo) o tome jednog drugom prilikom
iako znam da je kip brončani )
dopuštam si slobodu mislim jeli kako bi to zvučalo gore na stijeni mrtva bronca, meni loše
|
jos malo, jos samo malo
25.03.2009. srijeda
sutim jer me nema
nema nikoga ko govori
a i da ima
ne bi imao sto za reci
ni u obranu ni u napad
ni tek onako, da se govori
pisem ti pjesmu, bajku citas
a zivot te udara
imas li ti smisla, sta pokusavas
jer to nisam ja, to je nekakva slika
zaostala u koferu
koji je davno otputovao
samo te strah vodi k meni,
na vratima si koja vode u nepoznato
i osvrćeš se, čuješ; idi,idi
tako se uči hodati, živjeti
u novi prostor u nove ljude
ovi stari su poćerdali svoje vrijeme
ili zaborav svakog dana
svakog dana ponovo zaboraviti
svaki dan zaboraviti
zaboraviti sebe
tako valjda gori vatra u nasim kućama
mi gorimo.
vatre govore.
šutim.
|
čajniz dimokrasi
08.12.2008. ponedjeljak
ha,ha....a baš tako nekako
molim biti autoriziran pri daljem citiranju ove pjesmice
naslov stavim neki drugi put
oprosti bogomoljcu
što se smiješi, dok se svlači
njemu je to prvi put, i on ne zna
što tvoj osmijeh znači
gledaj je kako uživa
dok u tvoj vrat zube zariva
u san padni ispunjen
jer rođen si joj biti plijen
sada tajnu našu znaš
život uzmeš, život daš
na panju glavu odmaraš
i slutiš da to
nije kraj
|
učini samo ono što moraš
20.06.2008. petak
želim prašnjavu pušku
smrt u povrtnjaku
među stabljikama rajčica
srčani udar pred unukom
koji se igra s svojom trubom
vidim crnog psa, lutalicu
kako njuška oko tijela
palog pored stolice iznesene
pred veliku kuću sa samo jednim vratima
tijelo u prašini
na rubu slike
samo
gotovo da ga i slika odbacuje.
|
kao na straži
14.06.2008. subota
bez nekog većeg napora mogao bih se odmah sjetiti barem pet pjesama koje variraju ovu prežvakanu temu. ali i 'pisanje oslobađa' pa zato...
podigao sam kredit ljubavi
želio previše
sad sam dužnik noći, što
zaplijenila mi srce
a ostavila na meni
ovo požudno tijelo
kao poderane hlače
digao sam kredit ljubavi
danas stigao je na naplatu
kakva usrana sirotinja sam a
kasno se sjetih, da
založio sam dušu
|
du go
31.05.2008. subota
bila je šutnja, zatim nemišljenje, zatim očaj. onda je po ko zna koji put u slučajnom zbiru izašao galeta. ekologija, suvišak umjetnosti. mrki brk u ogledalu kojeg se bojim. raditi. svaki post naprijed znači brisanje jednog posta nazad. do točke ponovnog susreta. tko zna što nas tamo čeka.
|
|
|